Građani Srbije svake godine potroše najmanje dve milijarde plastičnih kesa. I dok svako od nas jednu kesu koristi samo 20-ak minuta, ona se u prirodi razgrađuje neverovatnih 1.000 godina.

Plastične kese na drvetu.
Plastične kese simbol su naše potrošačke svakodnevice i spadaju u proizvode za jednokratnu upotrebu. Analize pokazuju da prosečan građanin Srbije godišnje iskoristi oko 300 kesa, ali je, kao i obično, realnost crnja od statistike. U toku jednog dana kesu dobijemo u pekari, u prodavnici, na pijaci, u restoranu brze hrane, pa još nekoliko puta u prodavnici. Kada bismo na kraju dana sabrali sve te kese, ispostavilo bi se da svako od nas dnevno iskoristi i baci bar pet plastičnih kesa koje nakon toga završavaju u kantama za đubre, kontejnerima, a potom i na deponijama na kojima formiraju brda otpada.
– U zavisnosti od debljine plastične kese i količine materijala od kojeg je napravljena, period raspadanja može biti veoma dug. Zbog male težine, vetar ih raznosi i mogu se naći svuda oko nas, a zbog male specifične težine sakupljanje i reciklaža nisu ekonomski opravdani – saznajemo u resornom ministarstvu.
Upravo zato svi proizvođači klasičnih kesa moraju da plate taksu od 22.000 dinara po toni. Za razgradive kese nameti su 20 puta manji, dok oni koji proizvode biorazgradive kese kojima su za razgradnju potrebne četiri godine, ne plaćaju ništa.
Otkup najlona u Srbiji vrši firma VLAMI d.o.o. detalje možete videti na sajtu www.vlami.com